Skice iz Venecije

𝑴𝒊 𝒍𝒋𝒖𝒅𝒊 𝒑𝒐𝒔𝒋𝒆𝒅𝒖𝒋𝒆𝒎𝒐 𝒔𝒑𝒐𝒔𝒐𝒃𝒏𝒐𝒔𝒕 𝒅𝒂 𝒈𝒐𝒕𝒐𝒗𝒐 𝒔𝒗𝒆 𝒑𝒓𝒆ž𝒊𝒗𝒊𝒎𝒐. 𝑵𝒆 𝒔𝒂𝒎𝒐 𝒑𝒓𝒆ž𝒊𝒗𝒊𝒎𝒐, 𝒗𝒆ć 𝒅𝒂 𝒊𝒛 𝒏𝒆𝒗𝒐𝒍𝒋𝒂 𝒊𝒛𝒊đ𝒆𝒎𝒐 𝒋𝒂č𝒊.

𝙰𝚞𝚝𝚘𝚛: 𝑹𝒉𝒚𝒔 𝑩𝒐𝒘𝒆𝒏

Italija je oduvijek za mene bila jedna od najljepših zemalja. Otkad znam za sebe, uvijek sam govorila da ću jednoga dana živjeti u Italiji. Posebno mjesto u mome srcu uvijek su imale Toskana i Venecija. I kada sam po prvi puta vidjela naslov knjige, to je bilo to. 𝑺𝒌𝒊𝒄𝒆 𝒊𝒛 𝑽𝒆𝒏𝒆𝒄𝒊𝒋𝒆 Rhyse Bowen oživljava grad Veneciju na najljepši mogući način. To je ljubavna priča ne samo između junaka i junakinje, već između junakinje i talijanskog grada. Kroz cijelu priču, Drugi svjetski rat nazire se kao pozadina koja na neki način također postaje lik priče zajedno s Venecijom u Italiji. Ono što čini ovu knjigu posebnom je dvostruka vremenska priča koja se odvija između 1928. i 1945. s Juliet (Lettie) koja putuje u Veneciju na studij umjetnosti i također 2001. s Julietinom pranećakinjom Caroline. Kad Lettie premine, ostavlja neke zagonetne tragove za Caroline koja se nosi s krajem svog braka i osjeća se izgubljeno. Caroline odlazi u Veneciju kako bi pronašla sebe i otkrila značenje stvari koje joj prateta ostavlja, nekoliko ključeva i blok za crtanje. Toliko sam uživala u ovoj priči, posebno u detaljnim opisima Venecije sa svom umjetnošću i romantikom. Ali, da sam očekivala više od same priče – moram priznati da jesam. Imala sam možda previsoka očekivanja, ali bojim se da sam ga smatrala malo predvidljivim i sporim. Događaji obuhvaćeni segmentom 1939.-1943. nedvojbeno su bili zanimljiviji i vjerujem da mi se zbog toga roman na kraju i svidio. Segment modernog doba (2001.) osobno mi je puno slabiji. Da se autorica odlučila usredotočiti na jedno vremensko razdoblje, vjerujem da bi to knjigu učinilo fantastičnom! 𝑺𝒌𝒊𝒄𝒆 𝒊𝒛 𝑽𝒆𝒏𝒆𝒄𝒊𝒋𝒆 je priča o ljubavi, gubitku, hrabrosti, prijateljstvu, tajnama i samootkrivanju. Za Caroline je njezino vrijeme u Veneciji vrijedno na mnogo načina, pomirila se s krajem svog braka, može vidjeti stvari iz druge perspektive, jako se divi svojoj prateti Juliet i trajnom naslijeđu koje je ostavila za sobom. Ali, da sam na kraju bila zadovoljna – jesam. Jer je Bowen izvrstan pisac i pripovjedač, i to je dokazala sa Dječakom iz Toskane. Autorica me izvukla iz prologa i ambijenta Venecije svojim prekrasnim pisanjem. Toliko sam naučila o jedinstvenoj Veneciji. Te smatram da je ovo savršeno štivo za one koji vole putovati i koji vole veliku ljubavnu priču! 🌊

𝑰𝒔𝒌𝒖𝒔𝒕𝒗𝒐 𝒑𝒐𝒎𝒐𝒈𝒏𝒆 č𝒐𝒗𝒋𝒆𝒌𝒖 𝒅𝒂 𝒔𝒆 𝒑𝒐𝒎𝒊𝒓𝒊 𝒔𝒂 ž𝒊𝒗𝒐𝒕𝒐𝒎, 𝒅𝒂 𝒃𝒖𝒅𝒆 𝒋𝒆𝒅𝒏𝒐 𝒔 𝒖𝒎𝒐𝒎 𝒊 𝒔𝒓𝒄𝒆𝒎. 𝑽𝒆ć𝒊𝒏𝒂 𝒍𝒋𝒖𝒅𝒊 𝒏𝒂 𝒏𝒆𝒌𝒊 𝒏𝒂č𝒊𝒏 𝒑𝒂𝒕𝒊.

Godina je 2001. Caroline prolazi kroz teško razdoblje. Muž ju je upravo ostavio i odlazi s njihovim sinom u New York kako bi proveo ljeto s njim i njegovom novom djevojkom. Kad se dogodi 9/11, dijete se boji letjeti i ostaje duže s ocem. Caroline je jako zabrinuta da joj ga njezin bivši muž možda neće vratiti i da će morati angažirati odvjetnika – trošak koji si zapravo ne može priuštiti. U to vrijeme njezina prateta umire te Caroline ostavlja blok za crtanje, tri ključa i posljednji šapat… Venecija. Te ona odluči prosuti tetin pepeo u Veneciji i saznaje da joj je prateta također ostavila stan. Odlučna je saznati više o svojoj prateti i vremenu koje je provela u Veneciji. I od svega što zapravo prolazi najviše ju muči pitanje zašto njezina prateta obitelji nikada nije spomenula vrijeme provedeno u Veneciji. Saznajemo da je njezina prateta Juliet prvi put otputovala u Veneciju kada je imala 18 godina. Upoznala je i zaljubila se u Leonarda Da Rossia, iznimno bogatog i tituliranog stanovnika grada. Kad odvede razred svojih učenika natrag u Veneciju 1938., zna da vjerojatno više nikada neće vidjeti Lea, ali naravno, nada nije izgubljena te vidi da su njihovi osjećaji jedno prema drugom jednako snažni iako je on zaručen za bogatu ženu u dogovorenom braku. Juliet dobiva priliku studirati umjetnost u Veneciji godinu dana i na kraju provodi još više vremena s Leom unatoč činjenici da je on već oženjen. Kako se rat približava, život se mijenja na najgore. Leo nestaje, a Juliet počinje pratiti kretanje brodova za englesku vladu. Hoće li ponovno vidjeti Lea ili je njihovoj romansi suđeno da umre u burnom ratu? Julietina priča mi je bila omiljena, ljubavna priča smještena prije i tijekom rata. Iznimno napeta i zanimljiva. Opisi Venecije bili su prekrasni i iako su neke Juliettine priče bile strašne, bile su fenomenalno napisane. Ali, kao što sam i rekla, Caroline je druga stvar – nije mi se u potpunosti svidjela njezina priča. Niti ona kao lik nije imala tu dubljinu. Kao da joj ništa nije značilo u životu, pa tako nije ni meni. Odjurila je u Veneciju i nije se činila zabrinutom oko povratka sina iz New Yorka. Puno je pričala o svom sinu, ali se nije nimalo trudila učiniti bilo što da ga vrati kući. Bila je predvidljiva i u nekim trenucima odbojna. Mislim da je ovaj roman mogao biti još bolji da je njezina priča bila dublja kako bi se čitatelji s njom mogli povezati na više od osnovne razine. Ipak, na kraju je ovo bila zaista zanimljiva knjiga, a Juliettin dio priče bio je vrlo živopisan i intrigantan. I upravo zbog nje i njezine priče imate moju apsolutnu preporuku! 🤍

Č𝒊𝒏𝒊 𝒔𝒆 𝒅𝒂 𝒋𝒆 𝒄𝒊𝒋𝒆𝒍𝒊 𝒎𝒐𝒋 ž𝒊𝒗𝒐𝒕 𝒎𝒊𝒏𝒔𝒌𝒐 𝒑𝒐𝒍𝒋𝒆 𝒖 𝒌𝒐𝒋𝒆𝒎𝒖 𝒏𝒊𝒌𝒐𝒈𝒂 𝒏𝒆 ž𝒆𝒍𝒊𝒎 𝒊𝒛𝒏𝒆𝒗𝒋𝒆𝒓𝒊𝒕𝒊